Kulturni centar braće Radić i Matica hrvatska Sisak prigodnim predavanjima obilježit će 100. obljetnicu smrti Antuna Radića, hrvatskog književnika, publicista, političara i etnologa te tajnika Matice hrvatske od 1902. do 1909.godine.
Kulturni centar braće Radić i Matica hrvatska Sisak prigodnim predavanjima obilježit će 100. obljetnicu smrti Antuna Radića, hrvatskog književnika, publicista, političara i etnologa te tajnika Matice hrvatske od 1902. do 1909.godine.
Predavanja o značaju i nasljeđu Antuna Radića održat će uvaženi znanstvenici i članovi Matice hrvatske dr.sc. DAMIR ZORIĆ, gospodarski tajnik Matice hrvatske (Antun Radić kao utemeljitelj hrvatske etnografije), Božidar Petrač, književni tajnik Matice hrvatske (Antun Radića kao tajnik Matice hrvatske 1902.-1909.) i prof.dr.sc. Anđelko Akrap, potpredsjednik Matice hrvatske (Antun Radić i demografske prilike početkom 20. stoljeća).
Predavanja o Antunu Radiću održat će se u četvrtak, 6. lipnja 2019. godine s početkom u 19 sati, u prostorima Matice hrvatske Sisak, Rimska 9.
Antun Radić rođen je u Desnom Trebarjevu 11. lipnja 1868. godine, a preminuo je 10. veljače 1919. u Zagrebu.
U Zagrebu i Beču studirao je slavistiku te postao doktor znanosti. Govorio je osam stranih jezika. Kao srednjoškolski profesore predavao je u Osijeku, Požegi, Varaždinu i Zagrebu. Njegova sabrana djela obuhvaćaju 18 knjiga, a zaslužan je za sjajne prijevode ruskih klasika: Puškina, Gogolja, Turgenjeva i Tolstoja.
Kao urednik Akademijina Zbornika za narodni život i običaje južnih Slavena (1897-1901) i autor studiozne, opširne i programatske „Osnove za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu“ smatra se utemeljiteljem hrvatske etnografije.
Njegova shvaćanja o kulturi, koja su bila usko povezana s etnološkom djelatnošću, postala su idejna podloga budućeg političkoga djelovanja. Smatrao je kako seljaštvo mora postati politički subjekt i zbog toga je prije 120 godina – 1899. godine – pokrenuo list “Dom” namijenjen hrvatskim seljacima. U tom je listu objavio mnoštvo članaka kojima je informirao seljake o raznim temama iz gospodarstva, kulture, prosvjete, zdravstva, povijesti i politike.
Godine 1901. preuzima tajničku dužnost u Matici hrvatskoj koju obnaša do 1909. sudjelujući u bespoštednom književnom sukobu protiv “mladih”, skupa s predvodnicima »starih« Đurom Arnoldom, Vjekoslavom Klaićem i Albertom Bazalom s kojima osniva i uređuje Matičin časopis Glas Matice hrvatske.
Zastupnikom u Hrvatskom saboru je postao 1910. godine, dobivši danas nevjerojatnih 93 posto glasova u svojoj izbornoj jedinici. U hrvatskom Parlamentu se posebice zalagao za reformu lokalne uprave kao i za obrazovnu reformu – teme koje su i danas u živom interesu hrvatske javnosti.
