ANTUN RADIĆ rođen je 11. lipnja 1868. godine u Trebarjevu Desnom, selu nedaleko od Siska. Preminuo je 10. veljače 1919. godine u Zagrebu.
Antun Radić bio je hrvatski etnolog, političar i publicist. Slavistiku i klasičnu filologiju studirao je u Zagrebu i Beču (1888.–1892.), a 1892. doktorirao je u Zagrebu tezom iz hrvatske književnosti.
Od 1892. do 1897. predavao je u gimnazijama u Osijeku, Požegi, Varaždinu i Zagrebu, a 1897.–1901. uređivao je Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, prvi hrvatski etnološko-folkloristički časopis u izdanju JAZU.
Godine 1899. pokrenuo je Dom, list hrvatskomu seljaku za razgovor i nauk, prvi hrvatski časopis namijenjen seljaštvu. Uređivao ga do 1904. godine, ispunjavajući ga uglavnom svojim prilozima. Isticao je potrebu osnivanja političke stranke koja bi zastupala interese seljaka pa je 1904. zajedno s bratom Stjepanom osnovao Hrvatsku pučku seljačku stranku (HPSS). Sudjelovao je u izradbi stranačkoga programa, osnivanju mreže lokalnih podružnica te pripremanju glavnih skupština HPSS-a. Kao kandidat HPSS-a u tri je navrata bio zastupnik u Hrvatskom saboru (1910.–1913.) i pritom se zalagao za reformu lokalne uprave i školstva.
Surađivao je u stranačkim glasilima, osobito u Domu, kojemu je bio urednik (1908–09) i izdavač (1912–14). Bio je tajnik Matice hrvatske od 1902. do 1909., a od 1906. do 1909. urednik je Glasa Matice hrvatske u kojem je istupao protiv predstavnika moderne u hrvatskoj književnosti.
Od 1917. bio je profesor u zagrebačkoj Drugoj klasičnoj gimnaziji. Premda je Radićevo etnološko djelovanje ograničeno na kratko razdoblje od 1896. do 1902., njegove teorijsko-metodološke zamisli i koncepcije u djelu Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu (1897.) učinile su ga utemeljiteljem hrvatske etnologije kao samostalne znanosti. Osnova je zamišljena kao iscrpna i opširna uputa za etnografski rad na terenu te kao sredstvo za istraživanje seljačkoga života. U uvodnom dijelu Radić ističe kako je došlo vrijeme da se utemelji nova znanost, narodoznanstvo ili etnologija, a predmet njezina istraživanja bili bi narod i narodna kultura.
Pored etnologije, u znanstvenom se radu bavio i književnopovijesnim temama, prevodio je djela ruske književnosti (A. S. Puškin, N. V. Gogolj i L. N. Tolstoj) te je objavio veći broj tekstova o njemu suvremenim političkim temama (položaj Hrvata u Habsburškoj Monarhiji, Riječka rezolucija, uloga HPSS-a u hrvatskom društvu). Njegovi radovi objavljeni su unutar Sabranih djela (I–XIX, 1936–39).
